Otpad nije tema o kojoj rado razmišljamo. Samo ga bacimo u kantu za smeće i koga briga hoće li završiti u spalionici, u moru ili na Mjesecu… Međutim, smeće je naš “nusprodukt”, a možemo ga iskoristiti na nekoliko zapanjujućih načina.
Što je recikliranje?
Recikliranje je izdvajanje sirovina iz odbačenih stvari i njihovo korištenje za proizvodnju novih stvari ili sekundarnih materijala koji se mogu ponovno iskoristiti i tako zamijeniti prirodne sirovine. Cilj recikliranja je očuvanje resursa Zemlje, na primjer, zahvaljujući manjoj sječi stabala za proizvodnju papira. Zapravo, za proizvodnju jedne tone papira potrebno je najmanje 2-3.5 tone drva. Još jedan važan aspekt je manja količina otpada koja se vraća u prirodu. Velik je to izazov jer samo stanovnici Europske unije proizvode oko 1.3 milijarde tona otpada godišnje.
Razvrstavanje je ključna stvar
Recikliranje počinje razvrstavanjem otpada: zbog toga je važno da kućanstva skupljaju otpad koji se može reciklirati odvojeno od ostalog otpada. Sve je više javno dostupnih reciklažnih kontejnera uz pločnik u koje možete bacati pet vrsta otpada: metal, prozirno staklo, staklo u boji, papir i plastiku. Prikupljeni materijali zatim se prerađuju u nove materijale namijenjene proizvodnji. Dio PET boca, na primjer, reciklira se u tekstilnoj industriji i koristi se za proizvodnju sirovina za razne vrste odjeće.
Recikliranje elektroničkog otpada također je dio ukupnog procesa recikliranja. Važno je zbog toga što zastarjela elektronička oprema često sadrži zagađivala kao što su olovo, živa, krom ili kadmij, a koja uzrokuju ozbiljne probleme sa zagađenjem ako dospiju u zemlju, zrak ili vodu. Elektronički otpad koji se posebno prikuplja rastavlja se na sastavne dijelove, obrađuje u talionicama, a kemikalije koje sadrži se neutraliziraju.
U Europi, recikliranje je posebno rašireno u Njemačkoj is (48%), slijede Belgija i Švedska (36-36%), a zatim Slovenija i Danska (34%). Danci također proizvode najviše otpada: 833 kg po osobi godišnje.
I organski otpad može se (i mora) ponovno iskoristiti
Iako se biorazgradivi zeleni otpad obično sam razgradi, vrijedi ga prikupiti i ponovno iskoristiti za kompostiranje. Prvi je korak odvojeno prikupljanje organskog otpada, poput ostataka salate, starih buketa cvijeća, kora krumpira, taloga kave, što mnogi smatraju gnjavažom i nehigijenskim zadatkom.
Međutim, postoji rješenje za ovaj problem: nedavno predstavljene plastične vrećice za kompostiranje razgrađuju se u roku od četiri tjedna u industrijskim postrojenjima za kompostiranje. Ali, kako to, kad su plastične? Objašnjenje leži u sastavu te iste plastike: materijal sadrži plastiku koja se može kompostirati i koja se dijelom dobiva i iz benzina, a zove se Ecoflex® FS, i polilaktičku kiselinu koja se dobiva od kukuruznog škroba. Kada se polilaktička kiselina, koja se proizvodi isključivo iz obnovljivih sirovina, kombinira s materijalom Ecoflex®, nastaje fleksibilna plastika koja se može koristiti za proizvodnju različitih proizvoda, uključujući vrećice za kante za smeće. U kontroliranim uvjetima postrojenja za industrijsko kompostiranje – visoka temperatura i vlaga, zadane razine kisika – mikroorganizmi poput gljivica i bakterija razgrađuju plastiku na vodu, ugljični dioksid i biomasu. Drugim riječima, pretvaraju vrećicu i biološki otpad u vrijedan kompost.
Vrećice za kante za smeće čvrste su i otporne na poderotine, čak i ako se u njima nalazi mokri otpad. Tekućina iz vrećica čaja ili ostaci voća ne cure kroz vrećicu – a to smanjuje neprijatne mirise.
Od otpada do energije
Ali, čemu služi kompost? Najjednostavnije je iskoristiti ga kao gnojivo za usjeve. Međutim, postoji i mnogo učinkovitije i modernije rješenje: proizvodnja bioplina. Razne organske tvari, uključujući stajski gnoj, mogu se iskoristiti u proizvodnji bioplina. Bioplin se proizvodi anaerobnom probavom (niz procesa kojima mikroorganizmi razgrađuju biorazgradive materijale u okruženju bez kisika) biorazgradivih materijala. Bioplin sadrži oko 45-70% metana, koji može sagorijevati i tako oslobađati energiju, što omogućuje korištenje bioplina kao goriva. Na stočarskim farmama često se grade bioreaktori, a energija koju proizvode koristi se kao energija za kuhanje, grijanje, ali i pogon cijele farme koja tako postaje samoodrživa s energetskog gledišta.
Jeste li znali?
Površinom sjevernog Pacifika pluta golem otok smeća. Američka Državna oceanska i atmosferska uprava (NOAA) prva je izvijestila javnost o Velikoj hrpi smeća u dokumentu iz 1988. Hrpa smeća nastala je zbog toga što morske struje nose visoke koncentracije morskog otpada, osobito plastike. Procjenjuje se da hrpa ima površinu od nekoliko milijuna (!) kvadratnih kilometara. Masa Velike pacifičke hrpe smeća procjenjuje se na čak nekoliko milijuna tona. Osim toga, javna je tajna da dio teško razgradive plastike iz te hrpe smeća završava u želucima životinja, a plutajuće smeće može upiti organska zagađivala iz morske vode.
Zanimljive činjenice
U jednom malom škotskom gradu grade društveni dom od smeća. Dosad je za nove zgrade iskorišteno četiri tone starih pivskih limenki, desetak transportnih kontejnera, tristo industrijskih paketa i oko petsto automobilskih guma. Planovi za budućnost uključuju kazalište, kafić, galeriju slika i uredsku zgradu – sve izgrađeno od otpada, razumije se.